subota, 31. siječnja 2015.

Radni dan.

Došlo vrijeme za novi post. Mislila sam već jučer pisati ali uvijek me nešto spriječi...a tako zelim da što više stvari ostane upamćeno, da jednom kad budem prelistavala unazad da se svega iznova sjetim.

Danas sam čistila kuću. Nisam još završila, dođoh ovdje da se odmorim. Trebam još prašinu brisat i mnogo mnogo toga.... :,( Danas je kuća bila tako prljava i bila sam tako ljuta. Usisavala sam bez prestanka 3 sata...čisto je sad. Uspjela sam čak bez slušalica u ušima i pjesama Linkin parka... Napredujem.
Jučer smo sjedile nakon ispita na piću. Nas sedmero kolegica s faksa. Kiša je sipila. Kafić je imao velika stakla, lijep pogled na izvan. Kad sam u većem drušvu primjetim da se izgubim, odlutam mislima nekamo napolje. Gledam u kišu kako neumorno pada, čujem nihove glasove u pozadini dok pričaju. Zanimljivo je kako ljudi dok su u grupi nameću jedno mišljenje i cijela grupa ga nekako prihvata. Ne žele vidjeti. Nije poželjno da rekneš nešto što će probiti njihov balon  istomišljenja. Nekad mi se čini da ljudi neće da zapravo misle. I izreknu toliko osuda o nekome samo na osnovu svoga doživljaja te osobe. Možda je najgore od svega što ih ne zanima uopće prava istina ukoliko ne povlađuje njihovom mišljenju. Pitala sam se zašto je uvijek tako lako manipulirati masom. Skontala sam jučer da me smeta kada je mnogo ljudi oko mene. Bila sam (blago) živčana nakon našeg druženja, mada bilo nam je i lijepo zajedno nije sve bilo crno kako napisah. Dok sam putovala prema svome jugu postajalo je bolje, postajala sam odmornija. Zelenilo, magla u zraku, neko stanje kao da sve stoji u mjestu i onaj osjeća kojeg donosi samo kiša. Lijepa tišina. Nigdje se ne možeš osjećati više usamljeno ili samo nego kad si među mnoštvom ljudi. Meni su uvijek dobro išle moje samoće. Razmišljala sam o kolegicama dok sam išla kući. Svi toliko žele biti cool da je to cool postalo izlizano. Zapitam se nekad postoji li tim ljudima išta što im je sveto ili je njihova religija dobiti odobravanje čopora. Umorili su me.  Postoje ljudi s kojima je lijepo i samo šutjeti. Volim takve jednostavne obične ljude. Večeras ću se s takvima naći. Nas tri sigurno idemo. Možda nam se još i Mn pridruži. Bilo bi lijepoda pođe.
**** 
P.S skonatala sam jucer da imam osim bloga i google plusa izrađen svoj youtube kanal i picasa galeriju slika. I svasta nesto, al ovo mi je najbitnije. I'm so happy. :))) 


2 komentara:

aimer kaže...

Za kišu već znaš sve :)
Ja ne volim gužvu, prevelik broj ljudi oko mene..manji krug posebnih ljudi je dovoljan.

P.S nadam se da je ispit prošao dobro :)

Katherine kaže...

jeste kad imaš jednog pravog prijatelja dovoljno je :)
ispit je super prošao čekam rezultate trenutno