Već dugo se spremam da pišem. Nešto mi uvijek oduzme vrijeme. Iskradu se sati.
Mnogo toga bih imala za reći. Kao i uvijek ne znam kako da počnem i šta da izbacim iz sebe točno. Previše je toga.
Htjela sam pisati o tome kako su ljudi već počeli da spremaju zemlju za sadnju ovjde u mome malom kraju. Naokolo se već čuje zvuk pokoje motike i freza. Spremamo se svi za nešto. Ima nešto tako lijepo u životu izvan grada. Ovdje proljeće počinje puno ranije. Prvo se priprema zemlja. Hladnoća još uvijek nije popustila. Nebo je kristalno, jasno plavo. Na Veležu je snijeg. No ljudi znaju svoje. Rad je već polako započeo.
Ja se osjećam malo pogubljeno zadnjih dana. Valjda je to zbog svega novog što se događa. Najviše me zbunjuje sve u vezi bloggera našeg starog. U grupi na faceu saznala sam da su se vlasnici predomislili i da ga neće još brisati. Ali mu je budućnost i dalje upitna. Mnogi su rekli da ne žele više tamo da pišu. I da će pisati na novom blog portalu kojeg upravo osnivamo (ako bude išta od svega toga). Ja ne znam gdje bi. Za blogger.ba sam vezana. A opet osjećam da mu mnogo nedostaje. Zbilja mnogo. Pogotovo kad dođeš na jedan ovakav blog servis. Ovdje stvarno ne postoji nešto što bih ja mogla zamisliti, a da mi ne dopuštaju da to izvedem. Toliko je nogo opcija. Stvarno nema ograničenja. No ovdje moraš da se navikneš i da prihvatiš da ti se daje mnogo toga. A nije lako snaći se mnogima među ovim silnim opcijama. Meni se sviđa. No ipak uvijek sam maštala da ću imati još dugo svoj blog na bloggeru i da ću ga pisati do tko zna koje godine i da ću jednom čitati sve što sam pisala godinama unazad. Ovdje sam našla čak i opciju unošenja postova. Mogla bih i to isprobati.
Trenutno mi je srce podijeljeno. Ni na nebu ni na zemlji sam. Ne znam gdje bi i što bi. Znam samo da ću sačekati ožujak da vidim što će da se dogodi sa našim starim bloggerom. Onda ću dalje odlučiti šta ću i kako ću. Obikoh se ovdje. Ne ide mi se još.
Trenutno spremam dva predmeta. Mjerenje i upravljanje procesima i procese u prehrambenoj industriji. To mi je još ostalo iz ovog semestra. Maloprije sam se umorila od Laplaceovih transformacija. Bila sam tako ljuta što ne mogu da skontam princip. Na kraju sam sve uspjela da shvatim osim najlakšeg primjera pod a). -_- Sutra ću s njim glavu razbijat. Nezadovoljna sam sobom zadnjih dana, svojim pristupom radu i općenito sam aljkava. Ne znam što mi je. Nikako se ne uživljavam u ono što učim, a onda se tako naljutim na samu sebe. Kika mi se danas javila. Kod nje je isto stanje. Zamolila me da se pomolim za nju. Otišla sam odmah u sobu i izmolila krunicu svetog Ante. Evo maloprije mi je rekla i da se ona za mene pomolila. Sad mi je jasno zašto sam skontala Laplaceove transformacije hahaha. Hvala ti Bože!
Sutra me čega dosta posla. Moram da se na vrijeme ustanem i poobavljam neke stvari. I s Marom ću se sutra naći. Sutra mi je i mami i tati godišnjica braka i još k tomu Valentinovo. Mami sam pomogla u mljevenju oraha večeras, tako da kad umrem mogu Bogu reći da me bilo briga i za druge (ono da sam pomagala), a ne samo da sam živjela samo za sebe i svoje knjige. ;) E da inače kolač kojeg je pravila je za sutra. Ne znam šta radim ovdje ako bi već trebala sutra da ustanem rano. Već je 1:30.
Mnogo toga bih imala za reći. Kao i uvijek ne znam kako da počnem i šta da izbacim iz sebe točno. Previše je toga.
Htjela sam pisati o tome kako su ljudi već počeli da spremaju zemlju za sadnju ovjde u mome malom kraju. Naokolo se već čuje zvuk pokoje motike i freza. Spremamo se svi za nešto. Ima nešto tako lijepo u životu izvan grada. Ovdje proljeće počinje puno ranije. Prvo se priprema zemlja. Hladnoća još uvijek nije popustila. Nebo je kristalno, jasno plavo. Na Veležu je snijeg. No ljudi znaju svoje. Rad je već polako započeo.
Ja se osjećam malo pogubljeno zadnjih dana. Valjda je to zbog svega novog što se događa. Najviše me zbunjuje sve u vezi bloggera našeg starog. U grupi na faceu saznala sam da su se vlasnici predomislili i da ga neće još brisati. Ali mu je budućnost i dalje upitna. Mnogi su rekli da ne žele više tamo da pišu. I da će pisati na novom blog portalu kojeg upravo osnivamo (ako bude išta od svega toga). Ja ne znam gdje bi. Za blogger.ba sam vezana. A opet osjećam da mu mnogo nedostaje. Zbilja mnogo. Pogotovo kad dođeš na jedan ovakav blog servis. Ovdje stvarno ne postoji nešto što bih ja mogla zamisliti, a da mi ne dopuštaju da to izvedem. Toliko je nogo opcija. Stvarno nema ograničenja. No ovdje moraš da se navikneš i da prihvatiš da ti se daje mnogo toga. A nije lako snaći se mnogima među ovim silnim opcijama. Meni se sviđa. No ipak uvijek sam maštala da ću imati još dugo svoj blog na bloggeru i da ću ga pisati do tko zna koje godine i da ću jednom čitati sve što sam pisala godinama unazad. Ovdje sam našla čak i opciju unošenja postova. Mogla bih i to isprobati.
Trenutno mi je srce podijeljeno. Ni na nebu ni na zemlji sam. Ne znam gdje bi i što bi. Znam samo da ću sačekati ožujak da vidim što će da se dogodi sa našim starim bloggerom. Onda ću dalje odlučiti šta ću i kako ću. Obikoh se ovdje. Ne ide mi se još.
Trenutno spremam dva predmeta. Mjerenje i upravljanje procesima i procese u prehrambenoj industriji. To mi je još ostalo iz ovog semestra. Maloprije sam se umorila od Laplaceovih transformacija. Bila sam tako ljuta što ne mogu da skontam princip. Na kraju sam sve uspjela da shvatim osim najlakšeg primjera pod a). -_- Sutra ću s njim glavu razbijat. Nezadovoljna sam sobom zadnjih dana, svojim pristupom radu i općenito sam aljkava. Ne znam što mi je. Nikako se ne uživljavam u ono što učim, a onda se tako naljutim na samu sebe. Kika mi se danas javila. Kod nje je isto stanje. Zamolila me da se pomolim za nju. Otišla sam odmah u sobu i izmolila krunicu svetog Ante. Evo maloprije mi je rekla i da se ona za mene pomolila. Sad mi je jasno zašto sam skontala Laplaceove transformacije hahaha. Hvala ti Bože!
Sutra me čega dosta posla. Moram da se na vrijeme ustanem i poobavljam neke stvari. I s Marom ću se sutra naći. Sutra mi je i mami i tati godišnjica braka i još k tomu Valentinovo. Mami sam pomogla u mljevenju oraha večeras, tako da kad umrem mogu Bogu reći da me bilo briga i za druge (ono da sam pomagala), a ne samo da sam živjela samo za sebe i svoje knjige. ;) E da inače kolač kojeg je pravila je za sutra. Ne znam šta radim ovdje ako bi već trebala sutra da ustanem rano. Već je 1:30.
2 komentara:
Kakav je to novi blog servis, kako ja ne znam za to :D kakva je to grupa na fb :P
za sve je potrebno vremena, navika je cudo.. :)
sretno na ispitima :*
bilo je na par blogera na bloggeru našem starom, pisali su ljudi i pozivali da se pridruže ostali i učklane u grupu da se ne izgubi kontakt
A o ovoj je grupi riječ https://www.facebook.com/groups/blogbosnia/?fref=ts
Rezervrali smo našu domenu blogaj.ba i ako sam dobro skontala od ovog tjedna bi trebali imati uvid u našu novu platformu. Imaš sve u grupi i tko je pravio i dogovore. Da sad sve ne pšem :D eto pa pridruži nam seeee :))))
Hvala, treba netko da me potakne ovako malo :D
Objavi komentar